U starijoj dobi, kada profesionalne i roditeljske obaveze jenjavaju, ljudi često osjećaju pad društvenih interakcija. Međutim, upravo tada socijalna povezanost postaje ključna za očuvanje vitalnosti. Sudjelovanje u zajedničkim aktivnostima poput planinarenja, radionica, društvenih igara ili volontiranja potiče kognitivne funkcije i osjećaj pripadnosti.
Društveni angažman smanjuje rizik od kognitivnog pada, pa čak i određenih oblika demencije. Ljudi koji su društveno aktivni češće se kreću, više se smiju i rjeđe osjećaju besciljnost. To nije luksuz, već dio zdravog i ispunjenog života.